“Vrlo smo svesni da je posao kojim se bavimo javni posao i uvek nastojimo da kroz naše projekte i realizacije poručimo da je pomeranje granica moguće, da arhitektura zaista donosi dodatnu vrednost najpre kroz svoj uspešan život. Da objekat uspešno živi, smatramo kada vidimo da njegovi korisnici brzo i lako razumeju zašto je nešto isprojektovano baš tako kako jeste.”
Kontekstualna i iskrena arhitektura
Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović
Razgovarali smo sa Milkom Gnjato, jednom od osnivača i kreativnim direktorom Zabriskie Studia iz Beograda. Njeni radovi su čak tri puta nominovani za nagradu “EU MIes Award” a u 2020. godini nominovan je i projekat poslovnog objekta “Mia Dorćol” urađen u okviru studija Zabriskie. Ona je sa svojim kolegama sa fakulteta Lelom Alempijević i Vladimirom Đorićem, 2015. godine osnovala studio. Da je riječ o kvalitetnom studiu govori to da su za kratko vrijeme sa tri člana proširili na preko 20 zaposlenih. “Graditi znalački, poznavati struku do detalja, ostati dosledan duhu grada i kontekstu javnih površina. Čuti klijenta, poštovati prirodu, projektovati budućnost, a dati sve od sebe danas.” Ovo su prve riječi koje vas dočekaju na njihovom sajtu a govore sve što treba da znate o nekome ko se bori za bolju arhitekturu i nastojanje ka izgradnji svijesti korisnika o tome šta je dobar prostor, dobra funkcija, dobri materijali, dobra estetika.
Izgradnja studija je veliki izazov i traži poseban entuzijazam. Kako ste se odvažili da započnete sami biznis?
Nas troje partnera osnivača, smo ista generacija i družili smo se i poznavali u toku studiranja. Posle studija, imali smo različita i karakteristična radna ili poslovna iskustva, od projektantskog preko menadžersko-organizacionog i konsultativnog do formalno-pravnog. 2015.g. naše pojedinačne okolnosti i težnje ili ambicije su se preklopile, postigli smo izvjesnu zrelost i iskustvo u poslu i ideja o udruživanju je izgledala prirodno i logično. To da je odvažnost započeti izgradnju sopstvene firme u našim zemljama, činjenica je koja se do kraja shvati tek u procesu istrajavanja i razvijanjem poslovnog sistema. Razvoj arhitektonske firme zaista jeste izazov između ostalog i zato što se desio veliki prekid u kontinuitetu razvoja i uspješnog postojanja ozbiljnih i jakih organizacionih i biznis sistema poput Energoprojekta, ali i zato što prethodni sistem nije prepoznavao male biznise. Generacije arhitekata u svojim sada četrdesetim ili pedesetim godinama nijesu imali od koga ni gdje dobiti „know- how“, naročito u smislu dobrog poslovanja. Ali izazov je izuzetno interesantan i inspirativan i konstantno poziva na sopstveno usavršavanje na svakom nivou – ljudskom i profesionalnom. Započeli smo izgradnju naše firme ne znajući da je to istinski pionirski posao na našim prostorima kad su u pitanju arhitektonske firme.
Izuzetno je važno vjerovati u svoju ideju, ali i biti iskren, otvoren i pošten prema klijentima i njihovim potrebama. Takav odnos svi cijene i tada nema tenzija. Ukoliko ste kreativno biće i vjerujete u svoju kreaciju vi tu viziju snagom svoje energije uspješno prenosite na druge.
Za kratak period ste prerasli u ozbiljan studio sa oko 20tak zaposlenih.
Jeste, zapravo od početnog studija od troje nas, prerasli smo u firmu sa 20 zaposlenih. Toj činjenici jeste išla u prilog ekspanzija gradnje koja je započela tih godina, ali prije svega to je rezultat velike spremnosti na konstantno unapređivanje, učenje, eksperimentisanje i testiranje različitih principa poslovanja i to u svim njegovim segmentima – od međusobnih, dobro temperovanih kolegijalnih odnosa, organizacione strukture, razvoja odnosa sa klijentima, razvoja marketinga do pristupa projektovanju.
Kakva je arhitektura kojoj Vi težite i stvarate?
Prije svega kontekstualna i iskrena. U svakom smislu i arhitektonskom i ekonomskom i estetskom i kulturno-istorijskom. Potom autorska, što za nas znači da je proizvod i rezultat značajnog istraživačkog procesa koji sprovodimo kroz zanimljivu Zabriskie metodologiju i uvijek kroz timski rad i otvorenu diskusiju. Vrlo smo svjesni da je posao kojim se bavimo javni posao i uvijek nastojimo da kroz naše projekte i realizacije poručimo da je pomjeranje granica moguće, da arhitektura zaista donosi dodatnu vrijednost najprije kroz svoj uspješan život. Da objekat uspješno živi, smatramo kada vidimo da njegovi korisnici brzo i lako razumiju zašto je nešto isprojektovano baš tako kako jeste. Veoma nam je važno nastojanje ka izgradnji svijesti korisnika o tome šta je dobar prostor, dobra funkcija, dobri materijali, dobra estetika. Na kraju, u neku ruku ona je i provokativna. Ne u senzacionalističkom smislu već u smislu preispitivanja preovladavajućih vrijednosti.
Koliko učestvujete na javnim konkursima, da li mislite da ih treba biti više?
U zadnje vrijeme najviše učestvujemo na pozivnim konkursima za privatne investitore i veoma nam je drago zbog tog trenda, jer konkurencija ideja oduvijek i u svemu daje najbolje rezultate.
Problem na našim prostorima nastaje pri realizacijama jer se najčešće konkursi ne realizuju ili se realizuju prema nekim adaptiranim principom ukrštanja nepotpunih cjelina upodobljenim projektima.
Izuzetno je važna kultura konkursa u arhitekturi i graditeljstvu. Upravo zato što se ona i ono neraskidivo tiču javnog dobra, uvijek – i kad je privatno vlasništvo u pitanju, i kad je veličina ili funkcija neznatna i privremena i naizgled beznačajna.
A mi ni u tom dijelu nijesmo uspostavili kontinuitet. Poslednji javni objekti izvedeni u cjelovitosti prema arhitektonskim konkursom odabranim rješenjima su vrtići u Beogradu izvedeni 2011g.
Iza Vas su mnogobrojne nagrade od čega u 2020. godini i nominacija za Nagradu Evropske unije za savremenu arhitekturu „EU Mies Award“ za projekat poslovnog objekta „ Mia Dorćol “, urađen u okviru „Zabriskie“ studija. Sigurno Vam na neki način to predstavlja potvrdu dobrog rada
Taj objekat je istovremeno dobio prepoznavanje od strane struke ali i od Beograđana.
I najljepše je kada se poklope ta dva mišljenja. Nominacija za EU Mies Award je zaista velika potvrda dobrog rada, jer je to izbor realizacija koje predstavljaju najbolje od recentne arhitekture evropskih zemalja po mišljenju stručnog žirija. Ta potvrda je u našem doživljaju uvećana činjenicom da je objekat stekao veliku popularnost među građanima
Šta je ono što karakteriše ovaj projekat, zbog čega mislite da je i nominovan?
Karakteriše ga jasna kontekstualnost, iskrenost, doslednost i jednostavnost.
Dobri ritmovi i proporcije proistekli iz razumijevanja sloga opeke koja skoro da je diktirala proporcije ove kuće i ta logična međuzavisnost je jasna stručnoj javnosti.
Objekat se nije samo dobro uklopio u okruženje, već zahvaljujući svojoj kontrolisano izraženoj ekspresivnosti ima specifičnu poetiku – autentičan i izgleda da već ima snažnu privlačnu i uticajnu silu.
Vrlo smo svjesni da je posao kojim se bavimo javni posao i uvijek nastojimo da kroz naše projekte i realizacije poručimo da je pomjeranje granica moguće, da arhitektura zaista donosi dodatnu vrijednost najprije kroz svoj uspješan život. Da objekat uspješno živi, smatramo kada vidimo da njegovi korisnici brzo i lako razumiju zašto je nešto isprojektovano baš tako kako jeste.
Da li je situacija sa Covidom uticala ili da li će uticati na način projektovanja?
Na našem lokalnom nivou uticala je samo na činjenicu da su teraase postale stvarna upotrebna vrijednost stambenog prostora, suprotno dosadašnjem trendu da se ona posmatra kao prostor koji oduzima od kvadrature stana i jos mora da se plati.
Na globalnom nivou pokrenute su rasprave uticaja Covida na arhitekturu i to su sve od reda urbanističke teorijske analize, čiji će se zaključci eventualno početi primenjivati u narednim decenijama.
U Crnoj Gori je u zadnje vrijeme primjetan ozbiljan rast izgradnje stambenih objekata, mada se slabo prave iskoraci kada je u pitanju kvalitet življenja. Šta Vi mislite da je ključ dobre stambene arhitekture i kako ubijediti investitora da nije sve u kvadraturi? Šta investitori od Vas najčešće traže kada je projektovanje stambenih objekata?
Prvenstveno, ključ dobre stambene arhitekture je dobar urbanizam. Samo dobar urbanizam daje okvir, potencijal, za proizvodnju zdravog, dobro dimenzionisanog, dobro prosvjetljenog i provjetrenog, funkcionalnog stana, koji je svojom prostornom organizacijom uspio postići niz različitih ambijenata, prije svega u dnevim zonama stana. Uzročno-posljedično ključ je i zdrav i funkcionalan stambeni sklop odnosno to su zajedničke površine kako spoljne tako i unutrašnje. To su i prirodno provjetreni hodnici i stepeništa, što sve zajedno gradi kvalitet stanovanja. U konačnici, to je pojavnost objekta koja unapređuje okruženje kome pripada i koja proizvodi osjećaj razumijevanja i svojevrsne internalizacije objekta, osjećaj pripadnosti i lakog povezivanja sa objektom.
Investitori od nas traže stan koji se sigurno i lako prodaje. Treba biti iskren i pogledati pažljivo u suštinu problema, urbanizam je taj koji investitoru odredi broj kvadrata, a tržiste je to koje mu odredi broj stanova, njihovu veličinu i strukturu. Odnosno, kreditna politika, ekonomska politika, kreditna sposobnost građana je ta koja određuje najpoželjniju strukturu i kvadraturu stana. Kada se urbanizam bude bazirao na principima dokazivanja dobrobiti svakog većeg projekta za cijelu zajednicu, kada kreditna moć građana bude jača i kada bude postojala ekonomska politika koja upravlja razvojem grada i ne prepušta ga diktatu trenutnog biznisa koji za najkraće vreme donosi najviše para, moći ćemo možda ponovo da pričamo o procvatu stambene arhitekture u kvalitativnom smislu.
Ipak i u takvim okolnostima, postoji prostor za uspješno djelovanje kome je preduslov povjerenje između klijenata, investitora i nas arhitekata. I samo izgradnjom međusobnog povjerenja, koje često podrazumijeva namjernu transparenciju procesa projektovanja, moguće je izvršiti kvalitativni uticaj na odluke investitora. Moram reći da je sve češći slučaj da nam se obraćaju investitori koji razumiju prave kvalitete stambene arhitekture kao i činjenicu da ona donosi dodatnu vrijednost, često bolje naplativu od samog broja kvadrata.
Stambeni projekat Merin Hill je prošle godine dobio nagradu Veluxa Bring Light to Ligh. U kojoj je fazi i da li ste zadovoljni kako je izgradnja tekla, kao i reakcijama na ovaj projekat
Objekat je u potpunosti realizovan, izgradnja je, bez obzira na Covid, tekla bez većih problema, izuzetan tim stručnjaka je pratio i nadzirao realizaciju ovog objekta i veoma smo zadovoljni kvalitetom izvođenja i poštovanjem i najsitnijeg detalja. Reakcije građana su veoma dobre, još važnije to su i reakcije stanara. A pošto je objekat završen prije nekih 15 do 20 dana, tek očekujemo u godini ispred nas da se formiraju i slegnu utisci.
Raduje me što vidim da u Vašem timu ozbiljno preovladavaju žene jer i pored velikog napora da se omogući ravnopravnost moramo priznati da je ženama mnogo teže u svijetu arhitekture.
Jeste istina da preovladavaju žene, međutim, to nije politika firme. Diverzitet i dobar balans smatramo važnim u svakom smislu pa i u tom, i njemu težimo. Treba razmišljati zašto je još uvek tačna činjenica da je veliki broj žena koje nose našu struku, a mali broj je onih koje vode svoje firme. Doživljajno arhitektura je još uvijek u „muškim“ rukama, a enterijer u „ženskim“, iako je realnost i u jednom i u drugom slučaju drugačija.
Mislim da će naprosto razvojem arhitektonskih firmi, rasti i broj žena vlasnica i sigurna sam da će se u skorijoj budućnosti postići dobar balans koji će odslikavati realnost.
Na kojim projektima trenutno radite i u kojem smjeru će se razvijati studio?
Trenutno razvijamo više veoma uzbudljivih projekata – prije svega dva velika projekta poslovnih objekata. Jedan je veoma zanimljiva i zahtjevna rekonstrukcija industrijskog objekta, a drugi je ništa manje zanimljiv poslovni objekat A klase u samom centru Beograda. Radimo i na projektu stambeno-poslovnog kompleksa od oko 15000m2 u Beogradu, jedan objekat ekskluzivnog višeporodičnog stanovanja, po karakteru blizak gradskoj vili i aprrtmanski objekat na Kopaoniku.
U zadnje vrijeme radimo sve više poslovnih objekata, a nadamo se da će u našim zemljama na red doći i objekti kulture, obrazovanja i zdravstva.
Što se tiče pravca u kome planiramo razvoj, naša početna ideja je bila da rješenja koja mi proizvodimo budu rezultat integralnog pristupa: od početnih konsultacija u pogledu isplativosti, izvodljivosti i mogućnosti, preko ideja i rješenja koja nude vrijednost i kvalitet više, do inženjerski i menadžerski uspješno sprovedenih projekata. Poslednjih par godina smo taj princip zaokružili, testirali više puta i usavršili i sada idemo stepenik dalje u pravcu razvoja ekspertize za svaki od ova tri sastavna dijela procesa. Težnja je da nas takav pravac u bliskoj budućnosti pozicionira i u regionu.
Takođe puno radimo i na osnaživanju pozicije struke od primanja studenata na praksu, preko međusobnog povezivanja firmi i razmjene iskustava, konstantne edukacije, do osmišljavanja modusa saradnje i građenja povjerenja između investitora i nas arhitekata.